U nastavku nekih od ajeta časnoga Kur'ana koje smo maločas citirali ističe se sklonost Israilćana ka neiskrenosti i iznevjeravanju datih obećanja i preuzetih obaveza. Kako bi se imala cjelovita sliku Allahove kur'anske poruke mi ćemo, ako dragi Allah da, ponovo navesti te ajete, zajedno sa njihovim nastavcima:

... i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!"; vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (2:63,64)

Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih, a između njih bili smo postavili dvanaest starješina, i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao, s Pravog puta je skrenuo." 

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mijesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš (Muhammede) kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro. (5:12,13)

... i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!"; i još smo im rekli: "O subotu se ne ogriješite!"; i od njih smo čvrsto obećanje uzeli. Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša su srca okorjela", Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo (4:154,155)

Vidimo kako Allah dragi kroz kur'anski govor jednim veoma ozbiljnim tonom ističe grijehe Israilćana. Ista se ozbiljnost javlja i u drugim ajetima časnoga Kur'ana koji o ovome govore, od kojih ovom prilikom navodimo sljedeće:

I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!"; oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!"; srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici." Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."

 A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! A Allah dobro zna nevjernike. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! 

A Allah dobro vidi ono što oni rade. (2:93-96)

Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad kod bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali. Mislili su da neće biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono što oni rade. (5:70,71)

Vidimo kako nam časni Kur'an jasno otkriva sklonost ka griješenju mnogih između različitih generacija Israilćana, tu veliku, ozbiljnu, i po njih veoma opasnu, negativnu osobinu. Naravno, da se to ne odnosi na sve njih, jer su, isto tako, mnogi od njih bili i čestiti vjernici dragom Allahu iskreno predani i odani, te vjerovjesnicima i poslanicima Njegovim poslušni. 

Dragi Allah, uistinu, najbolje zna razlučiti one valjane i one nevaljale među njima, a nama se čini da bi se moglo generalno reći da su ranije generacije Israilćana, pored i kod njih postojećih izvjesnih slabosti, uglavnom bile čestite i pokorne Allahu, Gospodaru svih svjetova i Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima. Međutim, njih su, nažalost, naslijedile pretežno iskvarene i griješne generacije, koje su u slučajevima kada su im Allahovi vjerovjesnici i poslanici dolazili sa onim što se nije sviđalo njihovim dušama, odbijali da ih prihvate, te su ih u laž ugonili, a neke čak i pobili. 

To je naročito došlo do izražaja u vrijeme Zekerijāa i Jahjāa, alejhimesselam, i Mesiha Isāa, sina Merjemina, alejhisselam, pa i u vrijeme života i poslanstva Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, kada je Kur'anom časnim jasno rečeno da su Israilćani, osim čestitih i iskrenih vjernika među njima koji su, naravno, ostali u okrilju Allahove neizmjerne milosti, na sebe navukli Allahovu srdžbu zbog svojih stalnih i velikih grijeha:

... I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabijci, one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati (2:61,62);

I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka svijeta prepuštati nad njima vlast nekome ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On oprašta i samilostan je. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: 

"Biće nam oprošteno!" A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi, a oni čitaju ono što je u njoj, da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se! A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu, pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela. (7:167-170).

Prirodno, Israilćani tada definitivno izgubiše status i emanet Allahovog voljenog i odabranog naroda, koji trajno pređe na valjane i iskrene pripadnike Ummeta Resulullaha Muhammeda, alejhisselam.[8]

Što se tiče one generacije Benu Israila što bijaše savremenicima Musāa i Haruna, alejhimesselam, oni spadaju, zahvaljujući neizmjernoj milosti dragog Allaha, u čestite i valjane generacije. Barem mi tako razumijevamo općepoznate, vjerodostojne, hadise u kojima Muhammed, alejhisselam, govori kako mu je na Mir'adžu bila pokazana prilično brojna skupina ljudi za koju je pomislio da predstavlja njegov Ummet, ali mu je bilo kazano da je to Mūsā, alejhisselam, sa svojim narodom.

Međutim, oni su ipak, zbog svoje slabosti, malodušnosti, prevrtljivosti, te nedovoljne iskrenosti i dosljednosti, zadali mnoge glavobolje Mūsāu i Harunu, alejhimesselam, i konačno bili sevep dugogodišnjeg ostanka čitave zajednice u pustinji. Kur'an časni nas jasno informiše o nekim takvim slučajevima, koje ćemo, ako dragi Allah da, takstativno navesti i pokušati opisati uz napomenu da nam nije poznato kada su se tačno, gdje i kojim redoslijedom oni odvijali, pa čak za neke od tih slučajeva ne znamo niti to da li su se uopće i desili za života Mūsāova, alejhisselam, ili kasnije za vrijeme njihova boravka u Ken'anu.

O jednom interesantnom slučaju njihove neodlučnosti i skanjivanja u poslušnosti dragom Allahu i Njegovom poslaniku Mūsāu, alejhisselam, kazuju nam sljedeći plemeniti ajeti kur'anske sure ''Bekare'' (Krava):