Tajanstvena mjesta spomenuta u Kur'anu: Zul-Karnejnova brana

S obzirom da je kazivanje o Zul-Karnejnu izuzetno zanimljivo, bilo je predmetom razmatranja vecine ucenjaka, tako da je o njemu izneseno mnoštvo razlicitih mišljenja, pa cak i o fundamentalnim pitanjima: ko je bio, iz kog dijela svijeta potjece, u kojem vremenu je živio, pa cak i pogledu toga da li je uopce bio covjek ili melek.

Na osnovu svih mišljenja može se izvuci zakljucak da je cista istina jedino ono što kažu Kur'an i sunnet, a to je da je Zul-Karnejn bio musliman, plemeniti vladar koji je kretao u pohode iskljucivo Allaha radi i kome je Uzvišeni Allah otvorio vrata Svoje milosti, te koji je sagradio ogromnu branu radi zaštite "obicnih ljudi" od zlikovaca i nasilnika, što je za nas izuzetno važno. Ibn Abbas je rekao: ''Zul-Karnejn je bio dobri, plemeniti vladar s kojim je Uzvišeni Allah bio zadovoljan, kojeg je pohvalio u Svojoj Knjizi i pružio mu Svoju pomoc.''

Pohod na zapad

Uzvišeni Allah u suri El-Kehf, odmah nakon kazivanja o Musau i Hidru, navodi kazivanje o Zul-Karnejnu. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: “Kazacu vam o njemu neke vijesti.” Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogucili mu da izvrši ono što želi. I on podje. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, ucini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nadje u blizini njegovoj jedan narod. “O Zul-Karnejne,” – rekosmo Mi – “ili ceš da ih kazniš ili ceš s njima lijepo da postupiš?” “Onoga ko ostane mnogobožac” - rece - “kaznit cemo, a poslije ce se svome Gospodaru vratiti, pa ce ga i On teškom mukom muciti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela cinio – nagrada najljepša, i s njim cemo blago postupiti.” (El-Kehf, 83.-88.)

Ulema pojašnjava da se ne radi o doslovnom dolasku do mjesta na kojem Sunce zalazi, jer Sunce je mnogostruko vece od Zemlje, nego se tim rijecima želi ukazati da je došao do zadnjeg ljudskog naselja u pravcu zapada (Kurtubi, Tefsir, 11./50.) Došao je do mjesta u kojem Sunce zalazi, znaci negdje na zapadu, i ucinilo mu se kao da zalazi u mutni izvor.

U pogledu ovog mjesta i ovog izvora prisutna su brojna razlicita mišljenja islamske uleme, pocevši od toga da je u pitanju alegorija, pa do toga da se radi o pravom mutnom izvoru, kako je doslovno navedeno. Suhejli kaže da je to mjesto nastanjivao ostatak naroda Semud, te da se to mjesto zvalo Džabrus, koje se na sirijanskom naziva Džirdžisa.Vehb, pak, kaže da se ta zemlja zvala Nasik.

Ukratko, ne zna se pouzdano ništa više od onoga što je navedeno u Kur'anu, a pored toga i dalje na raspolaganju imamo samo mišljenja velikih alima iz srednjeg vijeka. Ono što Kur'an kaže je jasno. Uglavnom, došao je do mjesta nakon kojeg se dalje ne može ici, tu je zastao i tamo našao nevjernicki narod. Tu pocinje svoju glavnu zadacu, a to je pozivanje ljudi na put istine i pravde – islama.

Pohod na istok

Nakon pohoda na zapad, Zul-Karnejn se usmjerava u pravcu istoka i tamo cini istu stvar. Zajedno sa svojom vojskom je krenuo u pravcu istoka i išao sve dok nije stigao do mjesta gdje Sunce izlazi. Tamo je našao ljude koji ništa ne rade i nemaju ama baš ništa. Hodali su potpuno nagi i nisu imali nijednog objekta za stanovanje, niti ijednog zasadjenog drveta ili posijanog usjeva.

Živjeli su poput nekih životinja u rupama i pecinama, ali zato su u pogledu nevjerovanja, nereda, griješenja bili potpuno ravnopravni sa stanovnicima sa zapada.

Sa njima je postupio potpuno isto kao sa stanovnicima zapada. Uzvišeni govori: I on opet podje. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nadje da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo cim zakloni. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. (El-Kehf, 89.-91.)

U pogledu ove zemlje, koja je smještena na istoku, i naroda, Vehb kaže da se zvala Minsek, Katade i Mukatil kažu da se zvala Zindž. Neki kažu da su oni potomci vjernika iz naroda Ad, i da su se zvali Džabluk i da se na sirijskom nazivaju Merkisa. O koliko tajnovitim i nedokucivim razmjerama vremena i prostora se radi kazuje i podatak da je svaki od ova dva grada na istoku i na zapadu imao po deset hiljada vrata, a razmak izmedju svakih vrata je bio jedan ferseh. (Kurtubi, Tefsir, 11./53.)

Navodi se da su stanovnici istoka i zapada pozitivno odgovorili na poziv Zul-Karnejna da vjeruju i obožavaju jedino Uzvišenog Gospodara svih svjetova. Zul-Karnejn je bio dobro obaviješten o svim neophodnim detaljima, a posebno dobro je poznavao ljudsku prirodu i sklonosti, što mu je, uz poznavanje jezika i prostora, te Allahove blagodati prema njemu, davalo ubjedljivu nadmoc nad svima ostalima.

Je'džudž i Me'džudž

Nakon toga prolazi odredjeni vremenski period za koji nikada necemo saznati da li je bio duži ili kraci i on sa svojom vojskom krece u treci pohod, ali ovaj put nije ni na istok ni na zapad, to je sve vec zauzeo, nego do nekog mjesta medju planinama. Atta el-Horosani navodi govor Ibn Abbasa koji kaže da su ova dva brda, tj. planine, u Armeniji i Azerbejdžanu. (Kurtubi, Tefsir, 11./55.) Vehb kaže da se ta zemlja i narod zvala Havil. Medjutim, Uzvišeni Allah jedino zna o kojem mjestu i planinama se radi. Tu naidje na narod koji je dostigao dno u neznanju, kao što su oni sa istoka dostigli dno lijenosti, ovi ovdje su na dnu neznanja, tako da jedva razumijevaju govor, i pored mnoštva jezika koje on poznaje i svih njegovih znanja.

Medjutim, Zul-Karnejn se, s mukom, ipak uspijeva sporazumjeti sa njima, kad, gle cuda, oni ga obavještavaju o nekim cudnim narodima koji se zovu Je'džudž i Me'džudž, i koji cine veliki nered na Zemlji. Oni mu predlažu da izmedju njih postavi branu i nude mu bogatu nagradu za to. Sada cemo se pridružiti tekstu Kur'ana koji opisuje te dogadjaje: I on podje. Kad stiže imedju dvije planine, nadje ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. “O Zulkarnejne,” – rekoše oni – “Je'džudž i Me'džudž cine nered po Zemlji, pa hoceš li da izmedju nas i njih zid podigneš, mi cemo te nagraditi.” “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – rece on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja cu izmedju vas i njih zid podici. Donesite mi velike komade gvoždja!” I kad on izravna dvije strane brda, rece: “Pušite!” A kad ga usija, rece: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.” I tako oni nisu mogli ni da predju niti su mogli da ga prokopaju. “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – rece on. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On ce ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga ce se sigurno ispuniti.” (El-Kehf, 92.-98.)

U ovim ajetim Uzvišeni Gospodar svjetova nas upoznaje sa mnoštvom informacija, a medju njima najistaknutije je spominjanje zlikovaca koje Allah, dž.š., jezikom naroda koje su terorisali naziva Je'džudž i Me'džudž. Ulema se razišla u pogledu domovine Je'džudža i Me'džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kriticari se slažu da je to prostor negdje na sjeveroistoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima.

Kineski izvori potvrdjuju da je osnova rijeci Mongol uzeta iz rijeci 

Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko rijeci Me'džudž.

Osim toga oni spominju i drugo pleme sa ovog podrucja koje se zove Javaši. Vrlo je moguce da se ova rijec tokom vremena deformisala tako da je postala Je'džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima. Inace, Je'džudž i Me'džudž se direktno na dva mjesta spominju u Kur'anu. Prvi put u suri Kehf, u ajetima koje smo vec spomenuli: «O Zul-Karnejne, rekoše oni, Je'džudž i Me'džudž cine nered po Zemlji...» (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja... (El-Enbija, 96.-97.)

Ajeti iz sure Kehf govore o Je'džudžu i Me'džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada cinili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj nemoci da je predju ili probiju. Medjutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u buducnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajuci buduce vrijeme, tj. ar. ''iza'', što znaci: ''i kada se...''

Ovi ajeti nam direktno govore o predstojecem izlasku Je'džudža i Me'džudža, što ce biti jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Pojedini historicari i mufessiri su navodili zapanjujuce cudne navode o Je'džudžu i Me'džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanak i domovine, te njihovog opisa, izgleda i ponašanja.

Gradnja brane

Dakle, kada je Zul-Karnejn došao do tog naroda, i kada su ga ljudi zamolili da im pomogne protiv Je'džudža i Me'džudža, on je od tog naroda tražio da ucine samo tri stvari: da sakupe gvoždje, da ''pušu'', tj. pomognu pri topljenju željeza i da donesu mjed; a on je sa svoje strane ucinio tri stvari: komadima gvoždja izravnao je dva brda, rastopio je gvoždje do tacke koju je želio i sve to zalio rastopljenim mjedom. 

Vidimo da je svako uradio svoje zadatke u skladu sa svojim mogucnostima, a mi ne možemo ni zamisliti kolike su bile mogucnosti tog velikana kada u to vrijeme gvoždjem poravnava dvije planine, kada, bez ikakve željezare i visoke peci rastapa gvoždje, kada toliko precizno poznaje kombinacije metala i rezultat te kombinacije i kada vec rastopljenoj planini gvoždja uspijeva prici i zaliti je rastopljenim mjedom. Kasnije, u našim vremenima, naucnici ce dokazati da odabir gvoždja i mjeda nije bio nimalo slucajan, jer je njihovom kombinacijom dobiven jedan od najcvršcih metala na Zemlji.

Ucenjaci navode da je visna brane bila oko dvije stotine podlaktica, a Vehb ibn Munebbih kaže da je ona duga sto ferseha (ar. mjera za dužinu, odnosno 1 ferseh = 2250 m, ili, po drugima, oko 7 do 8 kilometara), a široka pedeset ferseha. U pogledu mjesta na kojem se nalazi ova brana, ulema se razišla u ovisnosti od toga koga smatraju Zul-Karnejnom. Tako se navode mišljenja da je to negdje na Kavkazu, da je to Kineski zid, da je u pitanju Ural u Rusiji itd., no po svim dostupnim navodima i predajama mišljenje o Kavkazu je najjace, ali i dalje ostaje samo mišljenje.

Ashab koji je vidio branu

Ma koliko nam to cudno izgledalo, još za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neki od muslimana su u svojim putovanjima ''nabasali'' na Zul-Karnejnovu branu. Tako je jedan od njih, kada se vratio sa putovanja i prepoznao govor o tome u onome što je vidio, došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ''Allahov Poslanice, ja sam vidio branu." S obzirom o kako fantasticnoj i nevjerovatnoj cinjenici se radi, i koliko je taj trenutak zanimljiv iz svih aspekata, lahko možemo uvidjeti ljepotu pedagoškog i svakog drugog pristupa koju je imao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On jednostavno tom covjeku kaže: "Opiši mi je." Na to je covjek rekao: "Bila je poput ugladjene burde. Na njoj su bili putevi crvene, žute i crne boje." Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: "Zaista si je vidio." (Kurtubi, Tefsir, 11/62.)

Jasno nam je da je ovaj ashab branu vidio s jedne strane, tj. sa suprotne strane Je'džudža i Me'džudža, jer da ju je vidio s druge strane zasigurno to ne bi stigao bilo kome ispricati, s obzirom o kakvim krvolocima i zlikovcima se radi. Nažalost, taj ashab nije naveo gdje je putovao i kako je došao do te brane, tako da o tome teško možemo naci pouzdane podatke.