Isto tako, Kur'an časni, koji se, zasigurno, obraća svim generacijama - od one koja je bila savremenik Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, pa sve do one zadnje koja će doživjeti Sudnji Dan – svima nam jasno kaže:

Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti. (69:11,12)

Ovi ajeti nam svima kažu da smo svi mi, tj. naši praoci od kojih svi potičemo, bili milošću dragoga Allaha nošeni na lađi spasa i opstanka u vrijeme Potopa, kada je voda sve preplavila.[40]

Prema tome, danas svi ljudi vode porijeklo od nekoga od Nūhovih, alejhisselam, sinova, pa se on odatle nerijetko zove i drugim ocem čovječanstva.[41]

Od Nūhova, alejhisselam, sina hazreti Sema, kako se to općenito prenosi, potiču: Arapi, Israil (Hebreji), Asirci, Babilonci, Aramejci (Sirijci), i narodi Ken'ana[42] - Feničani, Moabljani, Amonićani i drugi. Svi se ovi narodi, prema svome praocu, jednim imenom zovu Semiti.[43] Tradicionalna muslimanska povijest, koliko je nama poznato, u Semite uključuje i Perzijance, a po nekim mišljenjima i Bizantince.[44] Dragi Allah najbolje zna.

Od hazreti Hama potiču Afrikanci (crna rasa) - uključujući Etiopljane (Abisince)[45] i Nubijce, te Kopti i Berberi, a od hazreti Jafeta potiču svi ostali narodi. Dragi Allah zna najbolje.

Sjećanje na Potop, sveopću poplavu koja je uništila sve griješne i izopačene ljude na čitavoj planeti, voljom dragoga Allaha ostalo je trajnim podsjetnikom i poukom svim generacijama, sve do Sudnjeg Dana. Kur'an časni jasno to kazuje:

Mi smo Nuha narodu njegovom poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali. I Mi smo njega i one što su bili u lađi - spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili. (29:14,15)

... Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Ludak!"; i Nuh je onemogućen bio. I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!" I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je lila neprestano, i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo, a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj koja je plovila pod brigom Našom - nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio. I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54:9-15)

Ovo se, dakako, tumači u smislu da je pripovijest o Potopu – o njegovim uzrocima i posljedicama ostala trajno i duboko utisnuta u kolektivnom sjećanju čitavog čovječanstva. Ispravnost ovakvoga shvatanja potvrđena je činjenicom da je priča o Nūhu, alejhisselam, i Potopu ostala zapisana u Tevratu, Zeburu, Indžilu i Kur'anu.

Ali isto tako, navedeni ajet: I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?; daje nam, po mnogim mišljenjima, vrlo interesantnu informaciju o tome da je i sama Nūhova, alejhisselam, lađa sačuvana od trajnoga propadanja, te da je ostala kao znamenje ljudima i do današnjega vremena. Mnogi su je tako, naročito u moderno doba, tražili, ali, mada postoji dosta onih 

koji su tvrdili da su je pronašli i mada se danas mogu na internetu pronaći i određene fotografije o navodnom pronalasku lađe, ipak sve do dana današnjega nema neoborive, javnosti dostupne i naučno verificirane potvrde pronalaska Nūhove, alejhisselam, lađe. Po našem mišljenju razlog je u tome što se sve te potrage, koliko znamo, isključivo usmjeravaju ka planini Ararat u istočnoj Turskoj, na granici sa Iranom, gdje je, prema Knjizi Postanka, lađa pristala. 

Ali, budući da istinita Riječ dragog Allaha objavljena u časnom Kur'anu jasno govori da je Nūhova, alejhisselam, lađa pristala na planini El-Džūdijj, onda bi Ararat mogao biti njezino počivalište jedino u slučaju da se ta planina ranije zvala El-Džūdijj, a da joj je ime kasnije promijenjeno. No, koliko vidimo, većina tradicionalnih muslimanskih izvora ne kaže da je El-Džūdijj današnji Ararat, već navode da je riječ o nekoj drugoj planini. Odatle je sasvim malo vjerovatno da je 

El-Džūdijj u stvari Ararat, ali ni ovu mogućnost barem mi ne smijemo potpuno odbaciti. Dragi Allah najbolje zna. Prema našim saznanjima muslimanski izvori planinu El-Džūdijj uglavnom lociraju negdje na granici Turske i Sirije, dakle nešto oko tri stepena južnije od Ararata,[46] a ima ih i takvih koji je lociraju na Arabijskom poluotoku.[47]

Dragi Allah najbolje zna šta se zbilo sa Nūhovom, alejhisselam, lađom i gdje se ona trenutno nalazi, ali njezina sudbina i njezina lokacija nisu toliko ni bitne svakom onom ko u objavljene Knjige vjeruje – njemu je dovoljno što je pripovijest o Potopu tamo zapisana da u sve to čvrsto i bez sumnje vjeruje. A, upravo to i jeste najvažnije – vjerovati u ono što objavljene Knjige kažu o Potopu i iz svega toga izvući potrebne i značajne pouke.

[1] I Kur'an i Sunnet nam govore o tome da učeni ljudi naslijeđuju Allahove poslanike. Jasno je da kod dragoga Allaha nije istinski učenjak onaj ko Mu nije iskreno i potpuno predan (a takve On zna najbolje), ma koliko on zemaljskih titula i diploma imao. Zato smo mi i povezali istinsko znanje sa evlijalukom – kod dragoga Allaha istinski učenjaci koji trebaju naslijeđivati Njegove poslanike ne mogu biti drugi do oni koje je On zavolio zbog njihove iskrenosti i odanosti i koje je On pravilno poučio da budu dostojni naslijeđivanja vjerovjesnika i poslanika.

[2] Evlijaluk ne mora biti uvijek i neizostavno praćen znanjem. Vjerujemo da neko može postati evlija zahvaljujući svom iskrenom ibadetu i dobrim djelima zbog čega ga dragi Allah zavoli, ali mu pri tome nije dato mnogo veće znanje negoli prosječnom vjerniku. Odatle mi i razlikujemo dvije kategorije miljenika dragoga Allaha – one koji su uz to što su evlije od dragog Allaha još i poučeni da mogu naslijediti Njegove poslanike, i one koji iako su neosporno evlije ipak nemaju dovoljno znanja da bi ljudima tumačili vjeru i njene propise (oni su dakako duhovni i moralni autoriteti, ali nisu akaidski i šerijatsko-pravni autoriteti). Ovo je naše poimanje ovoga pitanja, a dragi Allah zna najbolje. Njega, hvaljen i slavljen neka je, molimo za oprost i uputu.

[3] Ovi hadisi su opće poznati tako da ih ovom prilikom nismo citirali.

[4] Širk (mnogoboštvo) – smatranje nekoga ili nečega ravnim jednome Bogu, dragome Allahu. Ako bi se uz voljenje dragoga Allaha voljelo još nekoga ili nešto, ali dakako samo ljubavlju manjom od one kojom se voli dragi Allah – to nije širk. Širk je ako se nekog ili nešto u voljenju smatra ravnim dragome Allahu (voli se jednakom ljubavlju kao što se Njega voli) ili se pak stavi ispred i/ili iznad dragoga Allaha (voli se ljubavlju većom od ljubavi prema Njemu). On, hvaljen i slavljen neka je, zna najbolje i Njega za oprost i uputu molimo.

[5] Tevhid – potpuni i čisti monoteizam. Odsustvo svakog, makar i najmanjeg pridruživanja dragom Bogu (širka).

[6] Svako ko ima svijest o Stvoritelju, zna kako je i čestito potomstvo, i čestita supruga/supružnik, i obilni imetak, i raskošna ljepota pejzažâ, plemenitih biljaka i životinja - jednom riječju sve lijepo i plemenito što nas okružuje, prelijepi stvaralački dar savršenoga Stvoritelja koji se voli upravo iz ljubavi prema Njemu koji nas time dariva.

[7] Riječ je u stvari o tome da se iz ljubavi prema dragom Allahu treba voljeti sve ono lijepo što On voli, ali isto tako i mrziti iz ljubavi prema Njemu sve ono ružno što On mrzi. No, u tekstu mi nismo direktno pomenuli mržnju iz ljubavi prema dragome Allahu zato što je ovdje tema ljubav.

[8] Iz navedenoga je jasno da se izraz ''nevjernik'' i u ovome kazivanju i u ranijim kazivanjima o Ademu i Idrīsu, alejhimesselam, koristi u smislu da se odnosi na nemoralnog, nevaljalog čovjeka i zločinca, čije se nevjerstvo odnosi ne na negiranje dragoga Allaha ili pridruživanje Njemu, već na odsustvo želje da Mu se pokorava u smislu činjenja dobra i nečinjenja zla.

[9] Dakako, riječ je o njihovim bliskim precima koji su i sami bili u zabludi. Njihovi su, kako je već rečeno, još stariji preci bili muslimani koji se nipošto nisu klanjali idolima, niti su ikoga dragome Allahu ravnim smatrali. Ali, nažalost, sjećanje ovih poročnih generacija nije išlo dalje od bliskih im predaka koji su bili poput njih.

[10] Ovu predaju bilježi Buharija u svome Sahihu 2/381.

[11] Ibn Kesir, ''Kazivanja o vjerovjesnicima'', str. 76.

[12] Od više ajeta koji o ovom govore za ovu priliku izdvajamo 40. ajet sure ''Jūsuf'': ''Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši. Allah o njima nikakva dokaza nije objavio.''

[13] Nažalost, danas više od milijarde ljudi (obzirom na populaciju Kine) u Kini, Japanu, Indokini i Indiji prakticiraju razne oblike mnogoboštva i idolopoklonstva u sklopu svojih tradiconalnih vjera. Isto se pojavljuje i u tradiciji nekih plemena u Africi, Americi, Australiji i Okeaniji. A, u savremeno doba se u Evropi i širom ''modernoga'' svijeta u sklopu fenomena nove religioznosti pojavljuju i vjerski pokreti sa više ili manje izraženim elementima neopaganizma.

[14] Ova zabluda i devijacija jasno je pomenuta u Kur'anu (39:3).

[15] Ibn Kesir, ''Kazivanja o vjerovjesnicima'', str. 68.

[16] Muhamed Seid Serdarević (''Kratka povijest islama'', str. 19) kaže da je, osim njegovih sinova i njihove čeljadi, Nūha, alejhisselam, slijedilo svega osamdesetak osoba. Dragi Allah najbolje zna.

[17] Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i među njima je ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potom zato što su Allahu druge ravnim smatrali. (29:14)

[18] Riječ je o roku koji je dragi Allah uvijek davao svakome zabludjelome narodu kako bi oni imali dovoljno vremena da razmisle i prihvate opomene i pouke poslanika kojega bi im On neizostavno poslao da ih pozove na pravi put. U tome roku bi im kazna bila odložena i stizala ih je tek onda ako se oni, u momentu kad isti istekne, već ne bi pokajali i krenuli pravim putem. A svim ljudima općenito taj rok je nastupanje Sudnjeg Dana.

[19] Uzunoglu (''History of the Prophets'', str. 28) ovako kazuje vežući se za Taberija i Salebija. U nekim drugim vrelima je rečeno kako su sve grede i daske istesane iz samo jednog drveta koje je, nakon što ga je Nūh, alejhisselam, posadio, raslo punih stotinu godina. A ima i vrela koja ne kažu da su oni vlastoručno sadili drveće i čekali da naraste, već da je ono prosto isječeno u obližnjim šumama. Dragi Allah najbolje zna.

[20] Hfz Mehmed Karahodžić (''U njima imate divan uzor'', str. 28.) priređuje zanimljivo predanje koje kazuje da je na svakoj od dasaka koje su bile ugrađene u lađu bilo zapisano ime jednoga od pejgambera koji će se pojaviti na Zemlji i još, dakako uz Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i imena četverice halifa (hazreti Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alija) i Muhammedovih, alejhisselam, unuka hazreti Hasana i Husejna. Dragi Allah zna najbolje.

[21] Kur'an časni (54:13), prema prevodu Besima Korkuta, jasno nam kaže da je lađa bila izgrađena od ''dasaka i klinaca''.

[22] Logičnim nam izgleda da je taj metal bila bronza, ali je moguće i da ga je dragi Allah nadahnuo da pravi željezne ili čak čelične eksere hiljadama godina prije nastanka Gvozdenoga doba, kako bi konstrukcija lađe imala potrebnu čvrstinu. Dragi Allah najbolje zna.

[23] Svi putnici na lađi cijelo su vrijeme njene plovidbe ostali zatvoreni u njenoj unutrašnjosti. Nije bilo mogućnosti za navigaciju i kormilarenje, a ni potrebe za time jer je lađa plovila onako kako ju je volja dragoga Allaha vodila. Hvaljen neka je i slavljen dragi Allah koji sve najbolje zna.

[24] Uzunoglu (''History of the Prophets'', str. 28) ovo navodi vežući se za Zamahšerija. Dragi Allah zna najbolje.

[25] Mehmed Karahodžić, ''U njima imate divan uzor'', str. 29.

[26] Kur'an (66:10) nam kaže da je Nūhova, alejhisselam, žena, nažalost, bila nevaljala i da će ona biti na ahiretu kažnjena ulaskom u vatru džehennemsku. Jedan drugi kur'anski ajet (11:40) opet kaže da su neki od Nūhove, alejhisselam, čeljadi bili izuzeti od toga da uđu u lađu, tj. da su skupa sa nevjernicima stradali u Potopu. Najvjerovatnije, uz jednoga od sinova o kome će malo kasnije biti, ako dragi Allah da, govora, to je bila i Nūhova, alejhisselam, žena. Istina, postoje predanja i da je ona umrla prije Potopa, a i takva koja kažu da se nakon nje Nūh, alejhisselam, opet oženio nekom čestitom vjernicom koja je sa njim spašena na lađi. Dragi Allah najbolje zna.

[27] Ovo je vjerovatno i pitanje koje izaziva najviše rasprava po pitanju Potopa. Racionaliziranome umu modernoga čovjeka nemoguće je ozbiljno i pomisliti da je po jedan par od svih vrsta ptica i životinja koje žive na Zemlji mogao biti smješten na samo jednoj lađi, ma koliko ona bila velika. Zbog toga mnogi danas i smatraju da je Potop samo legenda. Ali, svi oni koji vjeruju u savršenog Stvoritelja znaju da Njemu ništa nije nemoguće – On je kadar, ako to hoće, doista i smjestiti sve vrste na samo jednu lađu (ako treba i smanjivši volumene njihovih tijela do te mjere da sve mogu stati – On, hvaljen i slavljen neka je, zna najbolje da li je tako i bilo). No, nije nemoguće i to da se ne misli bukvalno na sve vrste, već na sve domaće životinje koje trebaju ljudima za opstanak i još neke divlje životinje. I ovo je moguće zbog toga što Allah dragi ničim nije ograničen, pa nije ''morao'' osigurati da po jedan par od svake vrste bude na lađi. 

Njemu je bilo, hvaljen i slavljen neka je, dovoljno da sve one vrste koje su stradale ponovo stvori u jednom jedinom trenu – samo jednom Svojom Riječju: ''Kun (Budi)!'' – On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kad nešto odluči, za to samo rekne: ''Budi (Kun)!''; i ono bude (fe jekun). (Kur'an, 2:117). Prema tome, s obzirom da Kur'an časni jasno kaže da je Nūh, alejhisselam, na lađu ukrcao po jedan par od svih životinjskih i ptičijih vrsta, u to se nikako ne sumnja i uopće nije bitno da li su na lađi doista bile sve vrste, od prve do posljednje, ili pak samo neke, pri čemu je Stvoritelj kasnije obnovio ostale koje su bile potopljene. Dragi Allah, hvaljen i slavljen neka je, najbolje zna. Njega za oproštaj i uputu molimo.

[28] Ovo je aluzija na naše uvjerenje da je odredba dragoga Allaha takva da se Potop više nikad ne ponovi (o tome se, koliko znamo, može pročitati i u nekim izvorima). Odatle slijedi da tolika kiša kakva se na zemlju spustila za Potopa više nikada neće pasti. Dragi Allah najbolje zna. Njega za oprost i uputu molimo.

[29] Nije pouzdano znano kako se zvao taj četvrti Nūhov, alejhisselam, nevjerni sin. Neki kažu da se on zvao Jam, a drugi Kenan.Dragi Allah najbolje zna.

[30]Činjenica je da je Nūhova, alejhisselam, lađa pristala na planini El-Džūdijj. Istina, danas nema jedinstvenog mišljenja o tome koja je to tačno planina, ali, koliko smo mogli vidjeti, uglavnom sve planine koje dolaze u obzir prelaze nadmorsku visinu od 1200 metara. Logično, odatle bi se moglo zaključiti da bi tu negdje bila i najmanja moguća razina vode u Potopu. Dakle, ako pretpostavimo da El-Džūdijj minimalno ima visinu od nekih 1200 metara, prema zakonu spojenih posuda jasno je da je čitava planeta bila potopljena minimalno do te visine. Odatle bi samo planine i visoravni sa većom nadmorskom visinom od 1200 metara ostali nepotopljeni, a to bi opet značilo da je najveći dio područja pogodnih za život ljudi bio potopljen. Prema tome, kako god da se promatra, Potop je, ako već nije poplavio čitavu planetu (što mi smatramo jedino ispravnim a dragi Allah najbolje zna), onda zasigurno poplavio najveći dio područja u kojima ljudi većinom žive.

[31] Stari Zavjet, Postanak, 6-9.

[32] Ep o Gilgamešu je poznati drevni sumerski, ali ujedno i babilonski i asirski ep. Glavni junak je legendarni sumerski kralj Uruka Gilgameš. U epu su opisana mnoga njegova junačka djela, kao i njegova legendarna potraga za tajnom vječnoga života. U tome svom traganju Gilgameš u stvari traga za tajanstvenom ličnošću po imenu Utnapištim - čovjekom koji je jedini preživio Veliki Potop sveopću poplavu koja je uništila cjelokupno čovječanstvo. Nakon raznih avantura i junačkih djela Gilgameš konačno susreće 

Utnapištima koji mu priča kako su nekad davno bogovi spustili poplavu na svijet i potopili čitavo čovječanstvo, ali je njega bog Ea na to upozorio i rekao mu da sagradi lađu koja je plovila na talasima i na kojoj je samo on preživio, i dobio besmrtnost. Ali, Utnapištim je Gilgamešu kazao da je njegova besmrtnost izuzetak i da niko više od ljudi nikada neće postati besmrtan, pa se Gilgameš vraća u Uruk, tužan zbog neuspjeha, ali i kao mnogo mudriji vladar. (Preuzeto iz: Legende svijeta - priredio Ričard Kevendiš, Rad, Beograd, 1984, str. 91, 92) Vidimo da je u ovom mitu, ispod svega onog što je dodala i izmijenila mnogobožačka tradicija Sumerana, Babilonaca i Asiraca, sačuvano sjećanje na drevni Veliki Potop i na graditelja lađe spasa – čovjeka koji je živio izuzetno dugo, čak toliko dugo da su mu kasnije legende pripisale besmrtnost.

[33] U grčkoj mitologiji pominje se ličnost Deukaliona, vladara jedne regije, koji je bio upozoren od strane svoga oca Prometeja o općoj poplavi koju će Zeus spustiti na zemlju i koja će uništiti sve ljude. Deukalion je sagradio lađu u koju su se ukrcali on i njegova žena (prema ovoj grčkoj verziji Potopa, na lađi nije bilo životinja), tako da su njih dvoje, nakon što se voda povukla nakon devet dana, bili jedini preživjeli od ljudske vrste. Lađa im je pristala na planini 

Parnasus, ili na planini Etna na Siciliji, ili na planini Atos u Halkidiki, ili na planini Otrus u Tesaliji. (Preuzeto sa web stranice Wikipedia (na engleskom jeziku) – pojam ''Deucalion'') Vidimo da je i u ovome slučaju, ispod svega onoga što je pridodala mnogobožačka tradicija drevnih Grka, sačuvano sjećanje na Veliki Potop.

[34] Koliko smo mi mogli vidjeti u izvorima se uglavnom navodi da je lađa plovila nekih pet ili šest mjeseci. Dragi Allah najbolje zna.

[35]Već smo pomenuli u kazivanju o Ademu, alejhisselam, da postoje predaje kako je on u Meki podigao prvu Kabu, odnosno i druge predaje da je u njegovo doba Nebeska Kaba (Bejtul-ma'mur) stajala u Meki. No, kako god da je bilo, Potop je uistinu značio kraj te prve Kabe u Meki jer ju je, voljom dragoga Allaha potopio i razrušio. A, u slučaju da je to bio Bejtul-ma'mur (a ne građevina koju je Adem, alejhisselam, lično podigao), isti je, kako predaje jasno kažu, tik pred nastupanje Potopa, voljom dragoga Allaha bio uzdignut na svoje sadašnje nebesko stanište.

[36] Mehmed Karahodžić, ''U njima imate divan uzor'', str. 33.

[37] Hidžretski mjesec muharrem je jedan od mjeseci za koje se u časnom Kur'anu kaže da su sveti: Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. (9:36) Pored njega, to su još i mjeseci zulkade, zulhidždže i redžep. Naziv mjeseca muharrema izveden je iz arapskoga korijena ''úa-rre-me'', a ima značenje ''svet'', ''nepovrediv'', ''zabranjen'' ali i ''neukroćen'' (meúarrem). Shodno različitim predajama možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan 

Dan Ašure (ašere – ar. deset), i da su se na taj dan zbili mnogi svetopovijesni događaji. Po nekim predajama kazuje se da je Ademu, alejhisselam, i hazreti Havi, uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetoga dana mjeseca muharrema uzvišeni Allah je naredio Zemlji i nebesima da se uzdrže i da Potop (Tûfân) stane, da bi Nūhova, alejhisselam, lađa pristala na brdu Džûdijj. 

Na Dan Ašure Jūnus, alejhisselam, izbavljen je iz utrobe velike ribe (najvjerovatnije kita) koja ga je bila progutala, a Jūsuf, alejhisselam, na Dan Ašure je izbavljen iz bunara. Mūsā, alejhisselam, na taj dan prešao je sa Israelićanima preko mora. U povijesti sljedbenika posljednjega Božijega poslanika hazreti Muhammeda, alejhisselam, na ovaj sveti deseti dan svetoga mjeseca muharrema nerazumni zlotvori po naredbi zločinca Jezida, poput najgorih krvoloka, mučili su žeđu i potom, u krajnje neravnopravnoj bici, i ubili plemenitoga hazreti Huseina, Poslanikova, alejhisselam, unuka i veliki broj članova Muhammedove, alejhisselam, porodice 

Ehli-Bejt. Zbog toga su za veliki broj muslimana prvih deset dana muharrema ujedno i dani velike žalosti, te otuda i ime za prvih deset dana ovoga mjeseca – mâtem, izvedeno iz arapskoga korijena ''m-v-t'' koji ima značenje ''smrt''. (Priređeno sa web stranice znaci.com, ljubaznošću Samira Beglerovića – Allah dragi ga najljepšom nagradom nagradio). 

Osim navedenoga, prenosi se kako su se na Dan Ašure desili još i slijedeći mubarek (svetopovijesni) događaji: rođen je Ibrahim, alejhisselam; rođen je Isā, alejhisselam, a i istoga dana je na nebo uzdignut; Ejub, alejhisselam, je ozdravljen; Jakubu, alejhisselam, je stigla radosna vijest o Jūsufu, alejhisselam, i vraćen mu očinji vid; Sulejman, alejhisselam, je preuzeo vlast nad Israilom; Muhammed, alejhisselam, je nadahnut da su mu oprošteni grijesi. (Sahihu-l-Buhari, treća knjiga, prijevod i komentar Hasan Škapur, Sarajevo, 1996, str. 166 u fusnoti). Da još pomenemo da je muslimanima Sunnet postiti 10. Muharrem (Dan Ašure) po Muhammedovoj, alejhisselam, preporuci koja je zabilježena u više vjerodostojnih hadisa.

[38] Mehmed Karahodžić, ''U njima imate divan uzor'', str. 33.

[39] U skladu sa tradicijom, u Bosni i Hercegovini to se jelo zove hašura, i uvijek se pravi kao slâtko (slatko jelo) od raznih vrsta voća uz nešto i povrća (obično grah, riža i kukuruz), ali vodeći računa da se upotrijebi neparan broj sastojaka. Poput kurbana, u Bosni i Hercegovini se i hašura također dijeli i komšijama-nemuslimanima, jer kao što je kurban sjećanje na sveotpovijesni čin spremnosti Ibrahima, alejhisselam, (Abrahama) na žrtvovanje sina, koji priznaju i judaizam i kršćanstvo, tako je i Dan Ašure obilježen brojnim prethodno u fusnoti navedenim svetopovijesnim događajima koji također prihvataju i jevreji i kršćani.

[40] Voda je sve bila preplavila – dakle preplavila je čitavu Zemlju. Ovaj je ajet, po našem čvrstom ubijeđenju, jasan znak da je Potop bio sveopća a ne lokalna poplava, a dragi Allah zna najbolje.

[41] Postoji i mogućnost da čovječanstvo uz Adema i Nūha, alejhimesselam, ima još jednoga oca – Šīta, alejhisselam. Već smo u kazivanju o Ademu, alejhisselam, rekli kako postoje i predanja koja kažu da su vremenom od potomaka sve Ademove, alejhisselam, djece u životu ostali samo Šītovi, alejhisselam, potomci. Dragi Allah najbolje zna.

[42] Kanaan – zemlje Šama (Palestina i dijelovi Jordana i Sirije).

[43]''Među semitske narode ubrajaju se Arapi i od njih otcijepljeni Etiopljani (tj. Abisinci kako su se oni zvali u periodu koji je u fokusu ovih kazivanja – prim. autora), Akađani Mezopotamije (Asirci i Babilonci), Kanaanci (Feničani, Židovi, Moabljani, Amonićani i drugi) i Aramejci (Sirijci).'' – Opća Enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, knjiga 7, Zagreb, 1981, natuknica Semiti.

[44] Kako se vidi iz prethodne fusnote moderna znanost u skupinu Semita ne uključuje Perzijance, a pogotovu ne Bizantince. Međutim, postoje tradicionalni muslimanski izvori u kojim se kazuje da su Perzijanci i Bizantinci također potomci hazreti Sema i to se nikako ne smije zanemariti. Perzijanci su inače poprilično slični narodima Mezopotamije (koji su bez sumnje Semiti), pa izgleda logičnim uključiti ih u istu skupinu. Ali, kad su Bizantinci u pitanju, stvari se kompliciraju, zato što postoje i izvori koji ih uključuju u hazreti Jafetove potomke. 

Isto tako, moglo bi se postaviti pitanje da li se pod Bizantincima misli samo na Rimljane ili na mješavinu Rimljana sa starosjedilačkim narodima Male Azije i Sirije koji su stoljećima živjeli u sastavu istočnoga Rimskog carstva (Bizanta)? Prema tome, izgleda da bi se moglo kazati da tradicionalna muslimanska povijest za Perzijance uglavnom navodi da su hazreti Semovi potomci, dok za Bizantince postoje različita mišljenja - i da su iz loze hazreti Sema i da su iz loze hazreti Jafeta. Dragi Allah najbolje zna.

[45] Opća Enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskoga zavoda, kako smo to vidjeli u prethodnim fusnotama, u Semite uključuje i Etiopljane (Abisince), ističući da oni vode porijeklo od Arapa. No, mi smo ih, obzirom da su crne rase, ipak svrstali u Hamite zbog toga što svi tradicionalni izvori za sve crnce, bez izuzetka, kažu da potiču od Nūhovoga, alejhisselam, sina hazreti Hama. Dragi Allah zna najbolje.

[46] Prema ovoj grupi mišljenja planina El-Džūdijj se nalazi u graničnom području između današnje Turske i Sirije, nedaleko od rijeke Tigris i dobro se vidi iz gradića Ajn Divar u Siriji (Atlas Kur'ana, Libris, Sarajevo, 2008, str. 25; Muhammed Ahmed Beranik, Vodiči u islam I, str. 47). 

Uzunoglu je također locira u tome istom području, ''na tromeđi Turske, 

Sirije i Iraka'' (History of the Prophets, str. 30). 

A, Suvejdan (Vjerovjesnici i njihovi narodi – pouke i poruke, str. 85) navodi da se nakon Potopa Nūh, alejhisselam, naselio ''u sjevernome Šamu – u južnim područjima današnje Turske i sjevernim područjima Sirije''. Po Serdareviću (Kratka povijest islama, str. 21, u fusnoti), El-Džūdijj je ''visoka planina u zemlji Džeziri (Mezopotamiji), istočno od rijeke Didžle (Tigrisa), poviš varoši Džeziretubnu-Omera''. Ovu varoš nismo uspjeli pronaći na karti, pa ne znamo da li je i on mislio na isto područje, ali se to može pretpostaviti jer je Mezopotamija (Irak) uglavnom nizijska zemlja, a ono malo planina koje joj pripadaju nalaze se na sjeveru, u području Kurdistana, odnosno blizu granice sa današnjom Turskom.

[47] Po Ibn Kesiru (Kazivanja o vjerovjesnicima, str. 94), ''Džudijj je poznato brdo na Arabijskome poluotoku''.