OPROSNI HADŽDŽ

Poslanik je boravio u Medini devet godina, a hadždž nije obavio. Zatim je desete godine Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, obavijestio ljude da će obaviti hadždž. U Medinu pristiže veliki broj ljudi sa željom da ih Poslanik predvodi, a da ga oni slijede. Njihov broj je bio veliki, oko devedeset hiljada.

Pet noći pred kraj zu-l-ka’deta, Resulullah izlazi iz Medine. Na tom hadždžu Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, poučava ljude obredima i objašnjava im sunnete hadždža.

Na dan Arefata pred velikom skupinom ljudi koji su bili oko njega, Resulullah im drži hutbu:

“O ljudi, počujte moj govor, jer ja ne znam da li ću se nakon ovog hadždža više sresti s vama ikada na ovom mjestu.

Vaša krv i vaši imeci nek vam budu sveti kao što je svet ovaj vaš dan u ovom vašem mjesecu i u ovoj vašoj zemlji. A zar sve ono što pripada džahilijetu (predislamskom dobu) nije pod mojom nogom nestalo? I krvna osvetaiz predislamskog doba je dokinuta i poništavam prvu krvnu osvetu naše krvi Ibni-Rebi’ata ibn El-Harisa.

Predislamska kamata je poništena. Prvu kamatu koju odbacujem je kamata Abbasa b. Abdulmuttaliba. Sva je odbačena.

Šejtan nema više nade da će biti poštovan u vašoj zemlji. Ali, čuvajte se da mu ne iziđete u susret u drugim stvarima,to jest u onima koje ne smatrate vrijednim i značajnim.

Bojte se Allaha u ponašanju sa ženama. Vi ste ih uzeli uz Allahovo povjerenje, s njima odnos imate uz Allahovo odobrenje. One su dužne da u vašu kuću ne upuštaju nikoga. Vi to mrzite i imate pravo zahtijevati od njih. Ako one i pored toga to učine, udarite ih udarcem koji nije žestok. One imaju pravo da ih hranite i oblačite kako je pravično. Vama ostavljam Allahovu Knjigu, i ako je se budete čvrsto pridržavali nećete zalutati.

O ljudi, počujte moje riječi i razumite ih! Vi znate da je svaki musliman brat muslimanu, a vjernici su braća. Muslimanu nije dozvoljen imetak njegova brata, osim ako mu ga on dobrovoljno da. Nemojte prema sebi nasilje činiti i nemojte se poslije mene vratiti nevjerovanju i da jedan drugog ubijate. Da li sam vam dostavio? Gospodaru moj, budi svjedok!

O ljudi, vaš Gospodar je jedan i vaš otac je jedan. Svi ste vi od Adema, a Adem je od prašine. Najčasniji među vama je onaj koji je najbogobojazniji. Arap nema prednost nad nearapom, osim po pogobojaznosti. Da li sam dostavio? Gospodaru moj, budi svjedok, i nek prisutni među vama obavijeste odsutne!

O ljudi, zaista poslije mene neće biti više poslanika, a niti će poslije vas biti drugog ummeta. Zbog toga vjerujte u svoga Gospodara, klanjajte svojih pet vakat namaza, postite svoj mjesec ramazan, dajite zekat na svoj imetak, njime čistite svoje duše i hodočastite kuću svoga Gospodara. Budite poslušni svojim dostojnim naredbodavcima.

Ako sve ovo ispoštujete, ući ćete u Džennet svoga Gospodara.

A vi ćete biti pitani o meni, šta ćete odgovoriti“? Ljudi odgovoriše: “Svjedočimo da si obavijestio, izvršio i posavjetovao.“

Resulullah reče, pokazujući kažiprstom dignutim ka nebu, a zatim uperenim prema narodu: “Gospodaru moj, posvjedoči!“ To je ponovio tri puta.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je ostao na Arefatu do zalaska sunca, zatim se uputio prema Muzdelifi. Klanjao je na Muzdelifi akšam i jaciju, spojeno u jacijskom vaktu. Prenoćio je na Muzdelifi, a prije nego je osvanulo krenuo je prema Mini. Tamo je uz tekbire bacao kamenčiće na džemretima Akabe. Zatim se uputio na mjesto klanja i tamo zaklao šezdeset i tri kurbana, a Aliji je prepustio da zakolje preostale i time upotpuni stotinu. Nakon toga je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, uzjahao devu uputivši se prema Bejtullahu. U Mekki je klanjao podne, napio se Zemzema i krenuo ka Medini.

[1] Ovo je samo dio hutbe